Tema mjeseca: SIJEČANJ/VELJAČA.
SVJETSKI DAN BOLESNIKA 2019.
11. veljače obilježava se Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je 1992. Papa Ivan Pavao II. Svrha mu je senzibilizirati ljude za empatiju, humane odnose prema bolesnicima te angažiranost na osobnoj i društvenoj razini. Svjetski dan bolesnika svraća pozornost na zdravstvene djelatnike koji ulažu napor u tijeku liječenja bolesnika.
Središnje pitanje suvremenog čovjeka je zdravlje, na vrhuncu je hijerarhije vrednota. Ono nije pitanje samo pojedinca nego cijelog društva koje ulaže velika sredstva u otkrivanje novih lijekova i uklanjanje bolesti. Ipak, iskustvo bolesti je neizbježno. Bol kod osobe stvara psihička opterećenja popraćena mentalnim smetnjama na razini misli, osjećaja i ponašanja. U iskustvo bolesti uključen je bolesnik, obitelj i društvena zajednica. U pojavi bolesti i njezinu tijeku prevažni su odnosi prema bolesniku. Potrebna mu je pomoć i njega ali možda još više prijateljska blizina, razumijevanje njegovih kriza o smislu života i patnje. Često su trenutci bolesti za osobe životna prekretnica. Kroz svoju nemoć dožive vrijednost zanemarene duhovne stvarnosti koja ih može ispuniti mirom i nadom na putu ozdravljenja.
Iako patnja ostaje misterij kršćani u Isusu Kristu imaju jasan odgovor o njezinom smislu. On je sam iskusio fizičku bol ali i bol odbačenosti, prezira, nezahvalnosti. U svom djelovanju očitovao je veliku empatiju prema bolesnima, liječio ih i ozdravljao. Njegova čudesna ozdravljenja nadilaze izlječenje tijela, on liječi čovjekovo tijelo ali i duh i dušu, liječi narušene odnose. Svjetski dan bolesnika je poziv na solidarnost, odgovornost za vlastito fizičko i duhovna zdravlje kao i za mjesto bolesnih u našem društvu i pružanje adekvatne skrbi.
U apostolskom pismu „Spasonosno trpljenje“ sv. papa Ivan Pavao II potiče: „Vrijednost ljudske solidarnosti i kršćanske ljubavi prema bližnjemu, tvore okvir društvenoga života i međuljudskih odnosa, suzbijajući na tom području različite oblike mržnje, nasilja, okrutnosti, prezira prema čovjeku ili naprosto ‘bezosjećajnosti’ odnosno ravnodušnosti prema bližnjemu i njegovoj patnji.“ (VII – Milosrdni Samarijanac)