Nakon perioda bolje epidemiološke situacije u Hrvatskoj, broj oboljelih je u porastu. Uz mjere opreza dopuštena su manja okupljanja te je održana još jedna tribina u sklopu projekta „prevencija stresa“ Zaklade MDM. U utorak 30. lipnja 2020. s. Ankica Klepić predstavila je temu „empatija i milosrđe“. Kratkom meditacijom je sudionike podsjetila da je vrlo važan osjećaj empatije prema samom sebi.
Empatija i suosjećanje pripadaju središnjim temama suvremene psihologije i psihoterapije, dok je milosrđe jedan od središnjih biblijskih pojmova i aktualna stvarnost u suvremenom teološkom govoru. Empatija je osobina koja pozitivno utječe na svaki vid života, uključujući osobno blagostanje, obitelj, posao te ostale veze i odnose. Opisuje se kao moralna emocija, uključuje osobni odgovor na emociju drugih i sposobnost prepoznavanja emocija drugih ljudi (emocionalna i kognitivna empatija), temelj je ponašanja koje povezujemo s dobrotom. Empatija nam daje emocionalnu pismenost, vještinu, kojom otkrivamo što drugi osjećaju, a sposobnost iščitavanja neverbalnih znakova jest ključ za prepoznavanje tuđih osjećaja: boje glasa, gesta, izraza lica.
Samo zadovoljan čovjek može osjećati empatiju, dok je nezadovoljan orijentiran isključivo na sebe. Stari zavjet Bogu pridaje oznake dobrote, nježnosti, strpljivosti i razumijevanja. O Bogu doznajemo po onom što je za nas učinio. Sveto pismo upozorava na opasnost od “duhovne neosjetljivosti” koja nas čini slijepima i neosjetljivima za trpljenje drugih ljudi. Jer ljubav nije stvarna, ona nema svoju vrijednost, ako se ne pokaže. Stoga je empatija, kao izraz razumijevanja i pomaganja, ‘pojas za spašavanje’ humanosti među ljudima. Isti stav može se primijeniti i prema samome sebi, preispitati svoju iskrenost, spremnost istraživati sebe, vlastite osjećaje i doživljaje. Koronavirus i potres bili su iskustvapkrhkosti našeg ljudskog bića, ali i mogućnost rasta u solidarnosti i empatiji prema svakom ljudskom biću.
U plodnoj diskusiji mogla su se čuti osobna iskustva empatije i rasta u spoznaji da je potrebno staviti granicu iskazivanja empatije prema osoba koje nas mogu ‘gušiti’ svojim problemima. Nedostatak empatije potiče antisocijalno, često agresivno ponašanje. To je dobro prepoznati, jer neke osobe jednostavno nemaju razvijen osjećaj empatije. Empatične osobe uglavnom percipiramo kao pozitivne osobe, dobre kolege i prijatelje.
C.M.
