U utorak 25 svibnja 2021. u dvorani Tribine Grada Zagreba održana je tribina na temu ‘Zdrava i nezdrava religioznost’. S. Ankica Klepić, mag. teologije i psihoterapeut ovoj zanimljivoj temi pristupa s različitih stajališta, pojašnjava česte pojave, njihove uzroke i utjecaj na duševno i psihičko zdravlje.
Religija i vjera su zapravo lice i naličje iste medalje. Religioznost, kao unutarnji stav, jest potraga za Bogom i neka vrsta komunikacije s nađenim Bogom. Religioznost je krajnje individualna i subjektivna stvarnost koju je gotovo nemoguće mjeriti s nekakvim objektivnim mjerilima. Za Beckera „religioznost je onaj skup ponašanja u kojima se očituje čovjekova usmjerenost prema Apsolutnom (Bogu, Stvoritelju, božanskoj volji, posljednjem temelju bitka)“. Ova usmejrenost postaje religiozno iskustvo i može značajno pridonijeti dobrobiti psihološkog, duševnog i tjelesnog zdravlja, pomoći osobi u kontroliranju negativnih emocija i smanjenju mogućnosti nesocijalnog ponašanja.
Jedna od pojava nezdrave religioznosti je fanatizam. To je bolest koja najviše dolazi do izražaja u odnosu prema Istini. Na njegovoj „mudrosti” ništa ne uspijeva. Ne ulazeći u to tko u kakvog Boga vjeruje, vjerski fanatik je uvijek uvjeren da je “suprotni” Bog neprijateljski. Fanatizam se koristi emocijama. Dubina emocija nekog fanatika više govori o uvjerenju nego li o Istini. On toliko teži za osjećajima i izvanjskim dokazivanjem da im je čak i sadržaj sporedan.
Nezrela religioznost smetnja je u međuljudskim odnosima – kao vjerska jednostranost i neiskrenost, kad u odnosu duhovnoga i zemaljskoga naglasak stavlja na duhovno, a na uštrb zemaljskoga.
Zdrava i nezdrava religioznost često ovisi o slici Boga koja se formira kroz odgoj, životne situacije i odnose u obitelji. Iskustvo oca u obitelji može biti pozitivno (uporišna točka puna ljubavi, razumijevanja i strpljenja), ili negativno (zapostavljenost, strogoća, kažnjavanje). I jedno i drugo iskustvo će utjecati na formiranje prave slike Boga ili pak njegove karikature koja će osobu voditi prema neobičnom vjerskom ponašanju koje se „redovito susreće u psihološkoj i psihijatrijskoj praksi“.
Zrela religioznost stalno i svjesno uspoređuje religiozno vjerovanje, osjećaje i djelovanje s novim informacijama i kritičkim analizamama, jača, urednost života. Obuhvaća cijelo područje ljudskoga iskustva. Ohrabruje pojedinca, a da pritom ne zaboravlja odgovornost.
Dovoljno je sigurna da može prihvatiti obveze i djelovanja, ne zahtijevajući pri tom apsolutnost.
Zrela religioznost se, kao odnos s Bogom, njeguje, a povratak iz nezdrave religioznosti je uvijek moguć i potreban.
Svoja iskustava o zdravoj i nezdravoj religioznosti sudionici su iznosili uz izabranu fotografiju karikature Boga, koju su prepoznali kao najdominantniju u svom životu i fotografiju, koja bi im pomogle u nadvaladavanju krive slike Boga.
