24.lip.

Ovaj poticaj pape Franje potiče na razmišljanje i provjeru osobnih stavova…

Tema mjeseca: LIPANJ/SRPANJ.


NAJPRIJE POSLJEDNJI

Ovaj poticaj pape Franje potiče na razmišljanje i provjeru osobnih stavova i odnosa prema drugima i drugačijima.

U današnje vrijeme suvremeni čovjek u vrtlogu globalizacije i modernog društva susreće se sa mnogim izazovima i strahovima. Ratovi, proganjanja, oružje i teror bili su dio društva oduvijek. Nevladine, neprofitne svjetske organizacije na sve načine pokušavaju ukazati čovjeku na zlo koje ga okružuje i o potrebi solidarnosti i brige jednih za druge.

Jedan takav dan je 20. lipnja kad se obilježava Svjetski dan izbjeglica. Posvećen je milijunima ljudi koji su pod raznim pritiscima morali napustiti svoja vjekovna ognjišta. Kada spominjemo izbjeglice, s obzirom na današnju svjetsku situaciju, prva asocijacija su nam migranti. Misao na njih uključuje i nas same, naš stav i naše odnose prema ovoj globalnoj pojavi. Trenutno o njima slušamo sa svih televizijskih emisija, vijesti, radio postaja te čitamo u novinama. Za nas kršćane, za preispitivanje našeg stava utemeljenog na Evanđelju, značajna je poruka pape Franje. „Nije riječ samo o migrantima: riječ je o ljubavi, o stavljanju posljednjih na prvo mjesto“, kaže papa u svojoj poruci objavljenoj za ovogodišnji Svjetski dan selilaca i izbjeglica. „Mi kao kršćani moramo znati da rane ljudskoga roda, nepravde i diskriminacije, razumijevanje straha od drugačijega, ali ponajviše poziv da se ne popusti logici svijeta koja opravdava nadmoćnost nad drugima u svrhu osobne koristi ili moje skupine, te stoga najprije dolazim ja, a tek onda drugi“,  istaknuo je papa Franjo podsjećajući da je pravo geslo kršćanina „najprije posljednji“.

Oni koji su odbačeni, marginalizirani, pogođeni strahotama rata, siromaštva, gladi i pogibelji trebaju našu pomoć, našu prisutnost jer, zauzimajući za njih zauzimamo se za sve nas. Iako je razumljiv naš strah, naše odbijanje, nevjerica jer se pred nama nalazi nešto nepoznato ne smijemo dopuštati da upravljaju nama, da uvjetuju naš način razmišljanja i djelovanja. Pred nama je čovjek potreban pažnje, pomoći, razumijevanja, prihvaćanja. Svoje strahove predajmo Bogu, kako bismo vidjeli pred sobom čovjeka u nevolji.

U ovim mjesecima osim Svjetskog dana izbjeglica obilježavamo i Dan obilježavanja borbe protiv dječjeg rada (12. lipanj), Međunarodni dan protiv zlouporabe droga (26. lipanj) i Dan borbe protiv naoružanja (9. srpanj). Svi ti dani podsjećaju nas koliko na ovom svijetu ima isključenih, obespravljenih, siromašnih koji su žrtve nečasnih i suludih planova moćnika. Zbog svega toga potrebno je premisliti vlastite stavove, preokrenuti logiku razmišljanja svijeta „najprije ja a onda ostali“ u logiku Evanđelja – „najprije posljednji“. Taj moto bi nas trebao pokretati u životu, biti nam izazov za prepoznavanje svake nove prilike i izazova za svjedočenje vjere. Prihvaćati, pomagati a ne okretati glavu i njegovati ravnodušnost. Svaki čovjek je stvoren na sliku Božju i tako bi tome trebali pristupati u današnjem svijetu gdje je najviše potrebno kršćansko djelovanje. Svatko od nas kao pojedinac može tome doprinijeti. Migranti i svaki oblik zanemarivanja prava čovjeka jest provjera naše vjere i kršćanskog odnosa ljubavi prema bližnjemu, pokazatelj naše spremnosti da osobnim zalaganjem doprinesemo „boljem poretku stvari u svijetu“.

Ivana Sušić