24.lip.

ODRŽANA TRIBINA NA TEMU „ZAHVALNOST KAO DAR“

Redovita tribina u sklopu projekta „Prevencija stresa“ održana je u utorak 18. lipnja na Kaptolu 27, na temu „Zahvalnost kao dar“. S. Ankica Klepić je oko pedeset sudionika uvela u temu kratkom meditacijom.

Zahvalnost je definirala kao pozitivnu vrlinu, najvažniju emociju koja je ujedno i uvjet za skladan život. Citirajući neke od autora ustvrdila je da je zahvalnost potrebno njegovati kao životni stav. Ona oslobađa od straha jer je izraz povjerenja,  od prisile da sebe uspoređuješ s drugima ili svoje sposobnosti postavljaš iznad drugih, od tjeskobne brige za svoju budućnost – vodi opuštenosti. Zahvalnost omogućuje dobar suživot.

Zahvalnost uključuje i primanje i davanje. Čovjek kroz to usvaja određene vrline: sklon je novim životnim mogućnostima, vidi svijet onakvim kakav jest, zna se diviti prirodi, neprestano uči i sve zapaža, kreativan je, velikog je srca, hrabar, zna živjeti s drugima, pomiriti se, razumjeti.

S. Ankica je zatim prikazala Isusa kao zahvalna čovjeka kroz neke epizode njegova života te kako je u Bibliji prikazana zahvalnost za primljena dobročinstva, zdravlje, oproštenje. Preporučila je prisutnima: „zaustavi se i zahvali Bogu za sve što čini i što je učinio za tebe.“

Zatim je ustvrdila da je znanstveno dokazano kako zahvalnost utječe na naše zdravlje za što postoje i znanstveni dokazi. Zahvalnost nas čini otpornijima na bolesti jer su bolesna stanja većinom uzrokovana psiho-fizičkim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću zahvalnosti: žaljenjem, kukanjem, prigovaranjem, ogovaranjem, okrivljavanjem, kritiziranjem, frustracijom, pesimizmom, netolerancijom u našem se tijelu stvaraju blokade koje uzrokuju pad imuniteta a time i bolesti. Osjećaj iskrene zahvalnosti otklanja blokadu pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi zdravlje.

Osim zahvalnosti za primljena dobra postoji duhovna moć zahvalnosti. Ona se temelji na Božjoj dobroti bez obzira jesmo li nešto primili ili ne. Ona u duhovnom smislu zapravo znači svjesnost o vrijednosti života. Drugim riječima ona može biti emocionalna reakcija ali i duhovno životno stajalište i mistično iskustvo. Bit molitve u velikim monoteističkim religijama je da se Boga slavi zbog života i milosti.

Naučimo se svaki dan reći: Bože, hvala ti za novi dan, za moje zdravlje i zdravlje onih koje volim. Hvala ti na procesu života – u kojem ti vjerujem. Hvala ti za moje talente i sposobnosti koje imam. Nauči me svijet gledati svjetlijim očima. U duhu zahvalnosti daj mi sposobnost praviti mostove, paliti svjetla u mraku srdaca. Nauči me i kontrolirati moje riječi koje upućujem sebi ili bližnjima.

Nastavak rada u radionici obogatio je sve sudionike skupine. Mogli su dijeliti iskustva i doživljaje zahvalnosti i nezahvalnosti. Obadva iskustva su poslužila za osobni rast, nove spoznaje i poticaje za kvalitetniji život s više zahvalnosti.

s. Cecilija