23.pro.

BOŽIĆNI SUSRET U DOMU „CENTAR“

Završni susret projekta Zaklade Marija De Mattias“ – „Bibliodrama – psihosocijalna podrška i povećanje kvalitete skrbi o osobama starije životne dobi“ u Domu „Centar“ na lokaciji Crnatkova, upriličen je 20. prosinca 2019. susretom dviju generacija. Radost u ime svih korisnika i djelatnika izrazila je u pozdravu Snježana Babić Prusac, socijalna radnica te najavila točke  koje su pripremile korisnice Doma. One su izvele  4 zanimljive točke a mali gosti,  dva razreda djece iz Prve katoličke osnovne škole u Zagrebu sa svojim učiteljicama, s. Sunčicom Kunić, Sandrom Kasić, Mirelom Škunca i asistentom Leonom Gabelicom, na svoj su način razveselili stanovnike Doma. Priredili su bogati božićni program kojim su pokazali vještinu hrabrog vođenja programa, plesa, pjesme s pokretima, recitiranja.  U ime Zaklade „Marija De Mattias“ s. Cecilija Milković zahvalila je s. Mari Matijević, koja uspješno provodi projekt bibliodrame kao i korisnicima koji redovito i aktivno sudjeluju na susretima. Zahvaljujući djeci rekla je: „Ovo je doista lijep božićni dar koji ste poklonili bakama i djedovima donoseći im radost, sjećanje na njihove mlade dane i njihove unuke.“ Nakon pokušaja da usvoje vještinu žongliranja koju im je pokazala korisnica Ljubica Peček, djeca i prisutni nastavili su druženje uz mali domjenak koji je pripremila Zaklada MDM.

Tekst korisnice Doma Magde Gaćić izazvao je snažan pljesak. Vrlo je zanimljiv te ga prenosim u cijelosti.

„ Jedna me je mlada osoba upitala kako se osjećam u starosti. Razmislila sam i odgovorila na ovo zanimljivo pitanje. „ Starost sam prihvatila kao DAR. Evo zašto:

* Sada sam vjerojatno prvi puta u životu osoba kakva sam uvijek htjela biti.

* Često ostanem zapanjena osobom koja živi u mom ogledalu, ali me to ne muči dugo.

* Kako starim, postala sam obzirnija prema sebi, manje kritična, postala sam svoj prijatelj.

* Znam da sam ponekad zaboravna, ali dio života je također zaboravljen i u konačnici ću se sjetiti važnih stvari.

* Dakako, tijekom godine, moje srce je bilo slomljeno. Međutim, slomljena srca nam daju snagu, razumijevanje i suosjećanje. Srce koje nije slomljeno je primitivno i sterilno,

nikada neće znati koja je radost biti nesavršen.

* Blagoslovljena sam što sam živa dovoljno dugo da mi kosa posijedi (ono što je ostalo od nje) i što su moji osmjesi duboko zabilježeni na borama moga lica.

* Kada ostariš lakše je biti pozitivan. Manje mariš za to što drugi misle. Više se ne preispitujem, čak sam zaradila pravo da budem u krivu.

* Volim biti stara jer me je starost oslobodila. Volim osobu kakva sam postala. Neću živjeti zauvijek, ali dok sam još ovdje neću tratiti vrijeme žaleći za onim što sam mogla biti i brinući za ono što ću postati.

* Danas ti želim vedar dan s običnim ljudima.

* Živi jednostavno, voli velikodušno, brini duboko, pričaj o svemu, ostalo prepusti….“

Kako je lijepo što jedni od drugih možemo učiti. Drugi nam pomažu prepoznati vlastita iskustva.

C.M.