Mjesečna tribina na temu „Znam li voljeti sebe“ održana je 26. listopada 2021. u dvorani Tribina grada Zagreba. Nakon opuštajuće meditacije s. Ankica Klepić, voditeljica tribina, svoje izlaganje je započela s nekoliko premisa: Voljeti sebe čudesna je pustolovina. To je kao učenje letenja… Ako si u stanju prepoznati što je lijepo, to je zato što nosiš ljepotu u sebi. Prestaješ sebe voljeti kad pomisliš da više nemaš što u sebi novoga pronaći. Život je istraživanje!

Istaknula je kako je potrebno voljeti svaki dio sebe, sve faze svoga odrastanja. Predstavila je sudionicima malu vježbu prihvaćanja svakog dijela svoga tijela, svakog razdoblja u odrastanju, od djetinjstva do zrele dobi, i s njima svega onoga što ih je obilježavalo. Ohrabrila ih je: „Zavoli tu osobu! Tako ćete moći postati cjeloviti i upoznati u sebi i ono vječno, perspektivno – svemoćno.“

Govoreći o o tome što Evanđelje kaže o ovoj temi, napominje da je Krist ljubav prema sebi uzeo kao mjerilo za ljubav prema bližnjemu – „ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“. Njegovi savjeti su najbolji primjer uspješne psihoterapije koja želi čovjeka osloboditi od infantilnih iluzija i staviti ga u borbu svakodnevnog života u kojoj može i mora pobijediti kako bi već ovdje na zemlji bio istinski sretan. Doista, kad na ispravan način prihvaćamo i ljubimo sebe, onda nam je lakše ljubiti ljude oko sebe. Predstavljajući deset načina kako voljeti sebe, za svaki je ponudila psihoterapijsku vježbu koja pomaže postići rezultate. Vjerovati u sebe je prvi korak prema uspjehu!

Voljeti sebe, rasti u prihvaćanju sebe čini nas zrelijima i mudrijima. Primjer ove životne mudrosti prikazala je u zanimljivim promišljanjima Charlia Chaplina, koje je zapisao za svoj 70. rođendan. Iznosim samo neke od njegovih misli:

„Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas to zovem POŠTOVANJE.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo, zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas to zovem ZRELOST.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema,  jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.“

Ostalo domislite na svom primjeru života i rasta.

Nakon izlaganja sudionici su u  r a d i o n i c i  pokušali osobno odgovoriti na pitanja i podijeliti svoja promišljanja s drugima: Cijenite  li  svoj život.? Kako to činite? Volite li sebe? Kako se možete  više povezati sa samim sobom? Koja je vaša današnja nevjerojatna priča? Nakon tribine i radionice, evaluacijski upitnici su bili ispunjeni izrazima zadovoljstva i zahvalnosti.

Možda i tebe, čitatelju ovog izvještaja, odgovori na ista pitanja mogu dovesti do promjene u kojoj ćeš moći iskreno reći: Danas to zovem…

Razmislimo čemu se sve divimo?
Ljudi putuju pa se dive visinama planina,
divovskim valovima, širokom prostranstvu oceana,
kružnom pokretu zvijezda,
a pored sebe prolaze i ne čude se ničemu. (sv. Augustin)