Autorski projekt splitskog glumca Pere Eranovića, monodrama ‘Bio sam tamo’ izvedena je u Zagrebu 9. rujna 2024. Predstava je već bila poznata u Splitu i okolnim mjestima juga Hrvatske. Posredstvom Zaklade „Marija De Mattias“ stigla je u Zagreb. Izvedba je bila dobrotvornog karaktera za projekte Zaklade. Odaziv je bio iznimno velik te je dvorana Centra Kulture Trešnjevka bila ispunjena do zadnjeg mjesta.
Djelo je inspirirano romanom “Tunika” Lloyda C. Douglasa iz kojeg Eranović preuzima motiv tunike koju je centurion Marcel Galije kockom dobio pri Kristovu smaknuću. Dok se sjeća drame suđenja, Kristove šutnje, susreta njihovih pogleda i raspeća, tunika u njemu izaziva nutarnju preobrazbu. Sam glumac o tome izjavljuje: „Svi sokovi su izišli iz njega, otvorio se prostor kroz koji će izići iz njega sve što pripada njegovoj prošlosti“,
Sama monodrama je dokumentarno djelo. Eranović u liku Marcela Galija, u presudnoj noći i svojoj sobi, rezimira događaj Velikog Petka s mnoštvom detalja do smaknuća. Publika prati dramatičnu interpretaciju snažnih emocija u kojima se prepoznaje, a u opetovanom pitanju ‘jesi li i ti bio tamo?’ traži odgovor. Snažno su i uvjerljivo prikazana Marcelova opravdanja za službu zapovjednika raspeća i otpori da postupi po nutarnjem osjećaju za pravednost.
U konačnoj preobrazbi otvara dušu Galilejcu kojeg iz dna svog bića drži nevinim, izgovara predivnu molitvu i spoznaje koje će ga od sada pokretati u životu.
Nakon izvedbe, snažan aplauz se pojavio u malom odmaku. Kao da je publici trebalo vremena i snage da se svatko vrati u svoju stvarnost. U cijeloj dvorani osjetila se snaga poruke, a s.Cecilija Milković, ravnateljica Zaklade istaknula je: „Nakon ove dirljive i izvrsne interpretacije suvišna je svaka riječ.
Ipak je zahvalila glumcu Eranoviću za dirljivu interpretaciju, za vrijeme i talent koji je poklonio Zakladi za njezine programe. Izrazila je nadu da će izvrsnost monodrame odjeknuti te da će se monodrama ponoviti u zagrebačkim kazališnim prostorima. Zahvalnost je izrazila i tetraloginji i dramskoj kritičarki Sanji Nikčević s kojom je napravila izbor predstave koju bi Zaklada posredovala publici. Također je svoju zahvalnost iskazala svima koji su se odazvali na poziv i tako podržali djelovanje Zaklade „Marija De Mattias“. Na kraju je, na poseban način, zahvalila Upravi Centra za kulturu Trešnjevka i Gradskom uredu za kulturu i civilno društvo, koji su omogućili besplatno korištenje dvorane.
Publika je izlazila ovlaženih očiju, zahvalnog pogleda prema glumcu. Mnogi su mu prilazili izražavajući zahvalnost, dijeleći osobni doživljaj, a drugi su koristili priliku kako bi s glumcem dogovorili i nova gostovanja u Zagrebu.
