U nastavku projekta Zaklade „Pevencija stresa“, 27. travnja 2021. održana je tribina s temom „Radost“. Tema je prezentirana s nekoliko gledišta kako bi se osvijetlilo pravo poimanje radosti i njezin utjecaj na kvalitetu života svakog pojedinca.

„Radost je jedna od najpoželjnijih emocija. Svoje mjesto osigurava na vrhu ljestvice, no iz neobjašnjivog razloga je krivo shvaćena, najmanje proučavana i rijetko se kultivira“, ustvrdila je s. Ankica Klepić, izvoditeljica projekta. Mnogi pogrešno gledaju na radost kao na puku emociju, dok je ona prije svega duhovna VRLINA, dio „osobnog kapitala“, a ne puka emocionalna reakcije na vanjske podražaje.

Kad se uvjerimo da je radost više od posredne emocije, da je to stav prema životu, tada će ona ovisiti samo o nama, a ne o drugima i time nam biti dostupna u svako vrijeme, pa i u nevolji te će postati uzrokom novih radosnih okolnosti. Često je nedostižna na duge staze kad se poistovjećuje sa zabavom, zadovoljstvom, veseljem, dobrom voljom i raspoloženjem, živahnosti i sl.

Radost nije negdje vani, izvan tebe, ona je u tebi i čeka da joj otvoriš vrata: kad god prihvatiš ljubav i dobrotu koja ti se želi darovati, otkrit ćeš radost u sebi.  Možda ne možeš živjeti radost jer si opterećen neoprostom sebi i bližnjemu, navezan si na neku ovisnost ili osobu. Baš za inat, oprosti svima i samim time skini sa sebe sve negativno i razarajuće da možeš biti slobodan samo za dobro, istinu i ljubav od kojih jedino dolazi život, zdravlje i radost.

Postoje prepreke za ljubav i doživljaj radosti radi rana iz djetinjstva, traženja izgubljene ljubavi. Ipak „Radost života možemo osjetiti kada shvatimo da je „smisao života – život sam“ (Goethe). „Radost je u borbi, u pokušaju, u pripadajućoj patnji, a ne u samoj pobjedi“ (M. Gandhi). Dobro je  prihvatiti i dobre i loše dane. Prilagodljivost, fleksibilnost – nije mana,  Prihvati i ponašajte se u skladu sa situacijom.

Radost je sredstvo do cilja, a ne samo cilj. Vođen svojom dušom, čovjek je radost, umjesto da samo osjeća radost. Ona nije polet zbog onih trenutaka kad nas drugi razumiju i hrabre, nego radije odluka da nećemo dopustiti da nas nerazumijevanje obeshrabri.

Ovako shvaćanje radosti omogućuje nam da je nalazimo u sebi, u malim životnim stvarima i okolnostima: pružiti ruku pomirenja, saslušati, utješiti, slaviti male pobjede, njegovati prijateljstvo.

Vjernici u Evanđelju, nazvanom ‘Radosna vijest’ mogu naći mnoge poticaje na radost utemeljenu na vjeri i iskustvu blizine Boga, koji nam se uvijek raduje.

Po reakciji sudionika, mnoštvu pitanja i saopćavanja iskustava, koja potvrđuju ovakav govor o radosti, moglo se zaključiti koliko je tema životna, korisna za vedriji pogled na život i stvaranje ozračja povjerenja u svakoj sredini i okolnostima. Završno citirani tekst potvrđuje istinsku socijalnu dimenziju radosti kako ju je predstavila s. Ankica: prava radost, razmjerna je skladu vlastitog postojanja i susjedova postojanja – „Daj mi ruku da idemo skupa.. da nam bude lakše, da nam bude teže. Daj mi ruku da prođemo staze, da taknemo zvijezde, daj mi ruku da budemo većma čovjek“ (I. Golub, Čežnja za licem ili kako do radosti, Zgb, 1981.).