Globalna pandemija sve više izaziva strah, neizvjesnost, otuđenost, psihološke poremećaje. Nedostaju nam ljudski kontakti kao podrška, kao ljubav bez koje ostajemo hladni i izgubljeni. Tema mjesečne tribine „Nježnost-naša jakost“ je tema trenutka, za promišljanje i ohrabrenje. Održana je u utorak 27. lisopada 2020. u dvorani Tribina Grada Zagreba, Kaptol 27.
S. Ankica Klepić je izlaganje počela definicijom nježnosti: nježan je onaj koji je aktivan prema van, pažljiv je, obziran, prožet blagošću, pokazuje dobrotu, srdačan, ljubazan, topao, ili je pak sam nježan, osjetljiv na utjecaje izvana (grubost, bolest, vremenske prilike). Biti nježan znači duboko poštivati život. Nježnost je sam život i duboka čovjekova osobnost, prostor u kojem može preživjeti i uvjet da bi postao čovjekom.
Suvremeni čovjek čezne za nježnošću jer je život postao materijaliziran, podvrgnut ekonomskim interesima, borbi za konkurencijom i zbog toga je postao na smrt izranjen. Međuljudski su odnosi postali toliko racionalizirani i objektivizirani pa se čini da se sve može protumačiti znanstveno te je čovjek ostao bez svoje duše.
U izlaganju je s. Ankica pojasnila pojavu navezanosti na osobe i stvari kad osoba čežnju za ljubavlju nadomjesti ‘imitacijama’. Ljudi su rađanjem skloni emocionalnom vezivanju – za majku i oca, kasnije za užu obitelj. Ako su ta prva iskustva bila problem, osoba će tu problematiku ponavljati u mnogim odnosima i s partnerom, imat će strah pri svakom vezivanju sve dok taj problem ne riješi. Navezanost se javlja susretom s osobom ili stvari koja izaziva osjećaj ugode i sreće. Izvor tih osjećaja, isključujući sve drugo, osoba želi trajno zadržati. Svaki put kad ostavi objekt svoje navezaosti osoba ostavlja svoje srce – ‘sinfonija života’ ide dalje a ona se uvijek osvrće za sobom lijepeći se za par taktova melodije te osjeća nesklad i sukob između stvarne dinamike života i navezanosti.
Kvalitetna vezanost na majku u prvim godinama života temelj je kasnijeg osjećaja sigurnosti i odnosa s drugima. Negativne vezanosti guše nježnost. U procesu oslobađanja od posljedica negativne vezanosti stručnjaci uglavnom pomažu kroz psihoterapiju s ciljem jačanja samopouzdanja, samostalnosti i proaktivnosti (preuzete odgovornosti).
U teološkom smislu Božja se nježnost očituje u njegovoj dobroti prema stvorenju, u daru života, u izbavljenju, u mudroj brizi za čovječanstvo, ali najviše u opraštanju i milosrđu. Božja nježnost ne zaobilazi ni jednog čovjeka, daruje se svima. Kristova nježnost u Novom zavjetu je ljekovita. Teološko mjesto Božje nježnosti su ljudske rane. On liječi uzroke i posljedice, donosi mir i novi život, dotiče naše boli, praznine i navezanosti.
Nakon izlaganja uslijedila je diskusija s mnoštvom pitanja, jer doista je nježnost oslonac i uporište životu. Pri svakom njegovu gubljenju valja naći načine kako ga ponovo učvrstiti.
C.M.
