U utorak 27. veljače u dvorani „Tribina grada Zagreba“, Kaptol 27, tribinu i radionicu na temu „Lice pod maskama“ održala je s. Ankica Klepić. Unatoč hladnoći prisutno je bilo 30 sudionika. Tema je bila izazov za sve prisutne jer je oslikavala našu svakidašnjicu u skrivanju rana iz djetinjstva. Masku ponajviše navlačimo kad nas muče problemi u odnosima s drugima. Sudionici su u radionici nakon tribine iznosili svoja iskustva o trenutcima kad im se nameće da na svoje pravo lice stave masku te kako su je uspijevali transformirati.

Čemu služi maska? 

– Maska je lažno lice koje nosimo kako bismo ostavili određeni dojam i sakrili osjetljive djelove sebe…
– Ispod maske se kriju fragmenti dječje psihe: agresija, egoizam, taština i sve one emocije koje su etiketirane negativnima.
– Maska je stvorena kao zaštita od bola i nesreće kao pseudozaštita. Međutim, bol je dio ljudskog iskustva i ne može se izbjeći.
– Pretvaramo se da smo ono što nismo i nikada nećemo moći biti. Nesreća i nedostatak vjere u sebe su međusobno povezani. Mi se nadamo da ćemo tako doći do: sreće, sigurnosti i samopouzdanja…

Transformacija maske nalazi se u spoznaji da smo u odrasloj dobi sposobni putem snage naših osjećaja davati i primati ljubav.
Tako dugo dok se grčevito držimo za neku osobu očekujući da će ispunjenje doći kroz nju, mi ćemo biti nesretni.
Ps. Dovoljno ste dobri i zaslužujete primanje i davanje ljubavi bez maskiranja.

s. Ankica K.