Ove subote, 15. travnja, u Regionalnoj kući Klanjateljica Krvi Kristove na zagrebačkom Tuškancu pod budnim okom s. Zdravke Leutar, licencirane učiteljice bibliodrame i psihodramske praktičarke odvijao se jedan zanimljiv i inovativan proces zvan Bibliodrama. Susretu koje je bio i uvod u daljnju edukaciju, prisustvovalo je četvero redovnika i redovnica te dvoje laika. Kroz niz različitih tehnika sudionici su radili na biblijskom tekstu koji govori o putu u Emaus (Lk, 24, 13-35).
Putujući kroz svoja životna iskustva, nastojali su u njih integrirati najsnažnije poruke koje im kazuje ovaj biblijski tekst. Kroz intenzivam i zanimljiv rad kušali su svu snagu i dubinu ovakvog specifičnog rada na sebi kao jedinki, ali i kao pripadniku/pripadnici društvene zajednice. Bibliodramski proces nakon svake aktivnosti poziva na međusobno dijeljenje (sharing) u krugu te i to dovodi do jačanja međusobnih relacija kao i otkrivanja nekih osobnih kočnica u komunikaciji na čijem popuštanju možemo raditi. Transparentost pred grupom i pred Riječju čine da na jedinstven način i u svjetlu Gospodina rastemo u kvalitetnije ljude, bolje Bogu, drugima i sebi samima.
Osim osobnog i grupnog rada, bibliodrama je sudionicima pružila različite mogućnosti u radu, počevši od odgojno-obrazovnog rada u svim obrazovnim fazama, od osnovne škole do fakulteta, zatim u pastoralnom radu s mladima, u pastoralu duhovnih zvanja, u radu s ljudima sabranim u različite duhovne zajednice, u radu s ovisnicima, osobama starije životne dobi i drugim uzrastima.. Resurs poput ovoga može doprinijeti svježini, novosti i obnovljenoj povezanosti Riječi Božje i osobe.
Ipak, Što je to zapravo Bibliodrama? Bibliodrama je složenica u kojoj nerijetko Biblija spontano ustupa mjesto drami u našim promišljanjima. Na drami se više zaustavimo, nad njom se mogu pojaviti upitnici. I sasvim je legitimno pitanje koje može biti rezultat halo-efekta. “Ali kako ću ja to? Trebam li ja za to znati glumiti?” Odgovor je jedinstveni, ne. Nije potrebno znati glumiti jer gluma se studira na Akademiji dramske umjetnosti. Nije nužno niti pokazivati natruhe naturščeka koji mogu čitavog života glumiti čistim darom koji im je Bog od rođenja usadio. Bibliodrama ne traži niti profesionalne glumce, niti naturščeke, a niti one kojima je loža u Hrvatskom narodnom kazalištu poput dnevnog boravka. Bibliodrama traga za osobom otvorena srca i uma koja želi dotaći Božju riječ i koju Božja Riječ želi dotaći na jedan nekonvencionalan način. I dalje se pitaš čemu drama? Razumljivo. Riječ “drama” doista ima mnoge konotacije te se koristi u najrazličitijim kontekstima. Od toga da se oko nečega ili nekoga drami ili ne drami pa do toga da se različitim igrokazima i inim skazanjima nastoji razveseliti bližnje. Drama u ovom kontekstu ima nešto drugačije značenje. Naime, bibliodrama kao oblik sociodrame koristi različite dramske metode i tehnike, primjerice zamrznute slike, unutarnji monolog i sl., a kroz sve to skupinu vodi osoba koja je za takav rad educirana. Sada kada je malo jasniji pojam, može se javiti ponovno legitimno pitanje “Što ja od toga mogu dobiti?”. Odgovor je proporcionalan-koliko se daješ, toliko možeš dobiti. Možeš se na osobit način susresti sa sobom i skupinom u kojoj se odvija proces bibliodrame, možeš dublje upoznati neke predjele sebe za koje si mislio/mislila da ih jako dobro poznaješ ili pak za koje nisi znao/nisi znala da ih uopće posjeduješ. Nadalje, možeš uz podršku biblijskog teksta otkrivati sebe po različitim grupnim dinamikama koje se javljaju te uvidjeti na kojim bi dijelovima sebe bilo dobro poraditi i koja bi iskustva iz osobne prošlosti možda trebalo proraditi upravo koristeći ovu zanimljivu tehniku. Zajednički nazivnik svemu nabrojenom jest rad na sebi koji nije grub i striktan, već spontan, intuitivan pa i razigran.
S. Zdravka Leutar se i na znanstvenoj razini bavi Bibliodramom, a u priloženim člancima možete pročitati opširnije opise rad te specifičnosti koje prate ovu, u Hrvatskoj, inovativnu metodu.
https://hrcak.srce.hr/file/185719
https://doi.org/10.31823/d.27.3.8
s. Sunčica Kunić, ASC