Nada daje smisao životu jer u nemogućem daje još jednu mogućnost. O važnosti nade za  ljudsko djelovanje na osobnom i društvenom planu govorila je s. Ankica Klepić na tribini održanoj 1. prosinca 2020. U izlaganju je napravila poveznicu između smisla i nade. Najveći smisao života je u davanju i primanju ljubavi, a što je važno za normalan psihički razvoj svake osobe. Osjećaj smisla, pa čak i u patnji, pomaže čovjeku da izdrži i da ide dalje. Nada je tamo gdje je nema,  kaže pjesnik. Kad sve ljudske mogućnosti iscrpi i kad ne vidi izlaz, tada čovjek očekuje Božju pomoć, nada se. Bog je apsolutno dobro i ne može nikada iznevjeriti, nikad ne uspjeti, niti promašiti cilj, stoga je u njemu nada uvijek ostvariva, realna. „ Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom“ (Psalam 23,4). Nada je vjera koja će postati realnost, ona je prostor između vjere i ljubavi.

U izlaganju je s. Ankica povezala vjeru u Božju providnost koja je povjerenje da Bog sve okreće na dobro čovjeka. Vjera u providnost  ima dva pola:
negativni – prisutna tjeskoba uzrokovana strahom i
pozitivni –   prisutna NADA.

Nalazimo se na početku Došašća u kojem očekujemo obećanu Nadu.

„Živjeti adventski – u iščekivanju znači biti cijelim svojim bićem u sadašnjosti za Onoga koji nanovo želi doći k meni osobno  –  kao Bog koji voli čovjeka“ (P. Weismantel). Četiri adventske svijeće su simboli ovog radosnog iščekivanja.

U diskusiji su sudionici vidjeli nadu presudnom za mir, životnu radost, vedro susretanje s poteškoćama i snagu za sve životne izazove. Izrazili su svoje zadovoljstvo temama tribina koje su im uvelike pomogle u njihovim životnim traženjima i dilemama.

Na kraju je s. Ankica zahvalila prisutnima koji su uglavnom redovito sudjelovali na tribinama. U ime Zaklade „Marija De Mattias“ svima je poklonila ‘Obiteljski kalendar’ sa zanimljivim tekstovima i informacijama.