U sklopu projekta „Prevencija stresa“ Zaklade „Marija De Mattias“ u utorak, 30. travnja 2019. na Kaptolu 27 održana je tribina na temu: Optimizam i nada mladih prije ulaska u brak“.
Predavanje je održao gost predavač, don Jerolim Lenkić, doktor moralne teologije iz Zadra. Pojašnjavajući sam naslov ustvrdio je kako su mladi optimisti, idealisti ali i realisti, objektivni kritičari društva. To im je vrlina jer su otvoreni za dijalog. Naglasio je važnost optimizma u životu, koji pokreće. Krepost nade je povezana s optimizmom. Tko se nada treba podignuti glavu usmjeravajući svoje misli prema gore, u visinu našeg postojanja, tj. prema Bogu.
Dr. Lenkić je ocrtao psihološki stav djevojke i mladića u vezi, po kojem međusobno mogu prepoznati temeljne i pozitivne vrijednosti svojih odnosa: djevojka osjeća da je mladić razumije, sluša je s pažnjom i poštuje njezine osjećaje, pažnju izražava u malim stvarima, poštuje njezino mišljenje i kad je različito od njegovog. Mladić osjeća da ga djevojka podupire u njegovu poslu, u njegovom dilemama ali prihvaća i njegove savjete. Dobro je da zajedno odlučuju o predbračnoj čistoći.
Istakao je da mladi u brak često ulaze nespremni. Mlade generacije se danas teže odlučuju za brak ili to čine u nešto kasnijoj dobi. Doživljavaju težinu bračne odgovornosti. Brak je jedinstvo muškarca i žene, koji po sakramentu ženidbe stvaraju intimnu zajednicu ljubavi. Da bi se zajedništvo učvrstilo i opstalo potrebno je u njemu njegovati vjernost, razumijevanje, toleranciju, dijalog, zajedničku molitvu. Prihvaćaju jedno drugo kao dar Božji, a na dar odgovaraju sebedarnom ljubavlju. Predavač je na kraju istaknuo kako su bliskost i otvorenost dva načela koja utječu jedno na drugo a uvjet su skladnog bračnog i obiteljskog zajedništva otvorenog životu.
U diskusiji sudionike je zanimalo kako živjeti navedene vrijednosti zaručničkog i bračnog zajedništva kad ono dođe u krizu. Don Lenkić je iz svoga pastoralnog rada s mladima iznio neke od kriza i njezinih uzroka te potaknuo da na Božji blagoslov i pomoć uvijek treba računati kako bi se mogli susretati s krizama i iz njih izlaziti pročišćeni i još spremniji živjeti velikodušnu ljubav, ljubav koja ne traži svoje, koja prašta i nanovo započinje.
s. Ankica Klepić