Filantropija i/ili Djelotvorna ljubav

 

MISLI POVEZNICE O FILANTROPIJI I MILOSRĐU

Pojam ‘filantropija’ prevodi se kao čovjekoljublje, ponašanje koje potiče i širi djela pomaganja i ljubavi prema bližnjemu.(Hrvatski leksikon, 2017). Osim davanja, filantropija uključuje i koncept volontera i volontiranja, obuhvaća akcije za dobrobit, toleranciju, različitost, ljudska prava i sl. Dugo godina filantropija je bila univerzalni termin za izdvajanja za zajednicu, ali je vremenom ovaj pojam dobio mnogo šire značenje i danas označava djelovanje za opće dobro kojim se rješavaju uzroci društvenih problema. Razlikujemo individualnu i korporativnu filantropiju. Individualna filantropija primarno označava pojedinačne akcije ili izdvajanja građana i građanki za opće dobro, dok korporativna filantropija predstavlja pojedinačne akcije ili izdvajanja od strane privatnog sektora – kompanija u iste svrhe. „Ono što razlikuje filantropiju od pomaganja i izdvajanja za zajednicu radi promocije kompanije je iskreni altruistički motiv davanja za opće dobro bez očekivanja nečega zauzvrat. (Škramić,Ana, „Filatropija kao oslonac održivih zajednica“, Diplomski rad). Može se reći da je filantropija životni stav ili opredjeljenje koje se izražava kao nesebična želja da se osobnim djelovanjem ili izdvajanjem utječe na opću dobrobit.

„Filantropija, međutim, nije riječ koja se pojavljuje tek u modernoj. Našu kulturu i naše zajedničko pamćenje daleko duže, a vjerojatno i mnogo dublje, ova je riječ obilježila iz drugoga konteksta, onoga kršćanskoga. U Poslanici Titu Pavao piše: “Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu (Tit 3,4). Ovaj vjerski kontekst u kojem se pojavljuje riječ čovjekoljublje i samoj riječi daje drugi sadržaj i drugi smisao“ (A. Vučković, Civilno društvo.hr, god. 2, br. 2,).  Poticaj na ljubav prema bližnjemu čovjek temelji na Božjoj ljubavi i milosrđu. Milosrđe kao dobrovoljna svojevoljna pomoć nekome tko se našao u teškoj i nezavidnoj situaciji uvijek je dobrovoljno i nenametnuto. Onaj kome je iskazano ne duguje ništa, osim zahvalnosti.

Božje milosrđe nije znak slabosti već pokazatelj Božje svemoći, „Bože, ti svoju svemoć očituješ praštanjem i milosrđem“ (zborna molitva 26. NKG). U Isusu je pokazao suosjećajnu i djelotvornu ljubav, a ona nije apstraktna riječ. „Ona je po samoj svojoj naravi konkretan život: to su namjere, stavovi, vladanja koja se pokazuju u svakodnevnom djelovanju. Bog se osjeća odgovornim, tj. želi dobro čovjeka vidjeti ga sretnem, ispunjeni radošću, vedrinom i mirom“ (usp. Papa Franjo, „Misrericordiae vultus“ 9).

„Ono što milosrđe čini ‘živim’ jest njegov stalni dinamizam i hod ususret potrebama onih koji su u duhovnoj ili materijalnoj potrebi. Milosrđe ima oči da bi vidjelo, uši da bi slušalo, ruke kako bi ponovno podiglo“ (Papa Franjo, opća audijencija 1. srpnja 2016.)

Ako smo učinili neko djelo dobrote i milosrđa, samo smo ispunili zakon pravednosti, jer djela ljubavi koja činimo djela su pravde koju činimo. No, što je s djelima ljubavi koja ne činimo? Jesu li to tek neki sitni grijesi propusta ili pak najteži oblik učinjene nepravde? (s. Zdenka Petrović) Neka nam riječi sv. Bazilija budu mjerilo:

Kruh koji vam pretječe jest kruh ogladnjeloga;
Odijelo koje ne nosite odijelo je onoga koji je gol;
Novac koji skrivate novac je sirotinje.
A djela ljubavi koja ne činite
djela su nepravde koju činite.

„Iako svjesni prijetnje globalizacije ravnodušnosti, moramo prepoznati da, u upravo opisanom scenariju, postoje također brojne inicijative i pozitivna djelovanja koja svjedoče o suosjećanju, milosrđu i solidarnosti za koje je čovjek sposoban. Želim ovdje podsjetiti na neke primjere hvalevrijednih napora, koji pokazuju kako svatko može pobijediti ravnodušnost kada odluči ne odvraćati svoj pogled od svoga bližnjega i koji predstavljaju dobre prakse na putu prema humanijem društvu. (Papa Franjo, Poruka uz 49 Svjetski dan mira, 2016.)